Zašto neke države žele da se njihove lokacije uklone s popisa UNESCO-a?

STATUS svjetske baštine može i manje poznate lokacije vinuti u globalnu slavu, no zašto se onda neka mjesta bore da ih se s tog prestižnog popisa ukloni? U planinama središnje Slovačke, slikovito srednjovjekovno selo Vlkolínec ima više kuća nego stanovnika.

Njih dvadesetak živi u 45 živopisnih kućica okupljenih oko zvonika iz 18. stoljeća. Zbog izvanredno očuvane arhitekture, UN je selo 1993. uvrstio na Popis svjetske baštine, nakon čega je broj posjetitelja premašio 100.000 godišnje. Neki mještani danas tvrde da im je taj status, zajedno s turizmom, donio više štete nego koristi te traže brisanje s popisa.

Sličan zahtjev dolazi i iz Tanzanije, gdje je udruga Maasai International Solidarity Alliance zatražila uklanjanje zaštićenog područja Ngorongoro, tvrdeći da su konzervatorske politike vezane za zaštićeni status dovele do protjerivanja lokalnog stanovništva s pašnjaka njihovih predaka, piše BBC.

Rastući Popis svjetske baštine, koji danas broji 1248 lokaliteta u 170 zemalja, nadzire UNESCO, agencija Ujedinjenih naroda zadužena za prepoznavanje i zaštitu mjesta "izvanredne kulturne ili prirodne važnosti za čovječanstvo".

Od prvih 12 upisa 1978. godine, popis se proširio i obuhvaća svjetski poznate znamenitosti poput Machu Picchua i Kineskog zida, ali i manje poznate dragulje kao što su drvene crkve u rumunjskom Maramureșu. Popis je nastao kao poslijeratni napor da se zaštite kulturno i ekološki značajna mjesta ugrožena sukobima, industrijalizacijom i modernim razvojem.

Status UNESCO-a može osigurati međunarodna sredstva za očuvanje, što ga čini jednim od najutjecajnijih alata za zaštitu baštine. Primjeri poput Sustava koraljnog grebena u Belizeu, koji je 2018. skinut s popisa ugrožene baštine zahvaljujući strožim mjerama zaštite, ili Angkor Wata u Kambodži, spašenog desetljećima restauracije, svjedoče o njegovoj važnosti.

"Temeljno načelo UNESCO-a jest zajednička baština, njezino očuvanje, slavljenje i priznavanje kao dostignuća čovječanstva", ističe John H. Stubbs, specijalist za konzervaciju i bivši potpredsjednik Svjetskog fonda za spomenike. Međutim, uspon društvenih mreža pretvorio je UNESCO-ov status u moćan turistički mamac.

Greg Richards, istraživač koji se bavi kulturnim turizmom, uspoređuje ga s ocjenama u turističkim vodičima koje usmjeravaju posjetitelje na lokacije koje se "moraju vidjeti". "Mislim da se vodeći svjetski specijalisti slažu da status UNESCO-a može donijeti niz posljedica, ali jedina koja će se sigurno dogoditi jest povećan broj posjetitelja", kaže Richards.

Povijesno gledano, UNESCO-vi napori bili su usmjereni na zašt