Doznajemo: Država izigrala Školsku knjigu. Duguje im milijune za e-udžbenike

TRGOVAČKI sud u Zagrebu presudio je protiv Republike Hrvatske nakon što je Školska knjiga dokazala da joj dvije godine nije plaćena naknada za tzv. digitalne udžbenike. Korištenje digitalnih udžbenika omogućeno je izmjenama zakona iz 2018., a Školska knjiga podnijela je tužbu jer joj naknada nije plaćena za 2020. i 2021. godinu. U tom razdoblju ministar znanosti i obrazovanja bio je, kao i sada, Radovan Fuchs.

Država je školama platila tiskane udžbenike, koji se mogu koristiti više godina, ali nije platila ponovnog korištenja njihova digitalnog dijela. Sud je zaključio da digitalni dio nije nasljediv kao tiskana knjiga, jer se za njega koriste pristupni kodovi, platforme i sadržaji koje nakladnik mora održavati. Zato Republika Hrvatska mora Školskoj knjizi platiti 1.640.761 euro, uz kamate i troškove postupka. Samo troškovi postupka, koji traje od 2023., iznose gotovo 203 tisuće eura.

Prema nepravomoćnoj presudi u koju je Index dobio uvid, Školska knjiga tužila je Republiku Hrvatsku tražeći naknadu za korištenje digitalnih dijelova udžbenika. U presudi se navodi da je predmet spora bila naknada troškova u visini udjela cijene elektroničkog dijela udžbenika u ukupnoj cijeni, za svaku godinu korištenja.

Školska knjiga tvrdila je da su njezini udžbenici uvršteni u Katalog odobrenih udžbenika na temelju rješenja Ministarstva znanosti i obrazovanja te da ministarstvo odbija preuzeti obvezu plaćanja naknade za produljenje elektroničkih dijelova udžbenika. Tvrdila je i da tiskani i elektronički dijelovi kombiniranih udžbenika nisu pod istim pravnim režimom. Prema stavu Školske knjige, nad tiskanim dijelom udžbenika može se steći vlasništvo, dok se nad elektroničkim dijelom stječe pravo korištenja.

Školska knjiga je tijekom postupka objašnjavala kako digitalni dio udžbenika nije običan tekstualni dodatak, nego složena aplikacija koja uključuje digitalni sadržaj, pristupne kodove, održavanje platformi, pohranu, kontrolu pristupa i informatičku sigurnost.

Država je pak uvjeravala sud da su tiskani i elektronički dio udžbenika jedna cjelina te da je za takav udžbenik u Katalogu odobrenih udžbenika iskazana jedinstvena maloprodajna cijena. Pozvala se i na to da su udžbenici financirani sredstvima državnog proračuna vlasništvo škole te da je vijek uporabe pojedinog udžbenika četiri godine. Prema stavu države, nije postojala mogućnost dokupa samo elektroničkog dijela udžbenika dok je cjeloviti udžbenik još upotrebljiv.

Država je osporavala i aktivnu legitimaciju Školske knjige, odnosno tvrdila da nije dokazano da je upravo Školska knjiga nakladnik udžbenika za k