Svima zvoni “demografski alarm”

U čak dvije trećine zemalja svijeta, među kojima postoje značajne razlike u nivoima razvoja i kulturama, stopa fertiliteta je ispod “stope zamjene” od 2,1 djeteta po ženi. Ujednačen “tempo” pada fertiliteta bez obzira na prijašnje razlike događa se otprilike u posljednjih petnaest godina. Što se u tom periodu promijenilo?

Konzultiramo li Hrvatsku enciklopediju, dobit ćemo jasnu definiciju koja kaže: “Demografija je društvena znanost koja obuhvaća proučavanje broja i prostornog razmještaja stanovništva, prirodnog i mehaničkoga (migracijskoga) kretanja stanovništva i promjene u demografskim socio-ekonomskim i ostalim strukturama stanovništva.”

Međutim, javna i politička upotreba samog pojma značajno odudaraju od stroge udžbeničke definicije. Nije to ništa neobično, čitav niz pojmova i termina živi svoje društvene živote van orbita službenih propisa. Ali postoje razlike u političkim dimenzijama tih odudaranja ili skretanja. Ponekad su te dimenzije benigne i ostaju na razini društvenog folklora, a ponekad upućuju na “dublje” političke procese i ideološku tektoniku.

U potonju skupinu spada i demografija. I dok je Enciklopedija svrstava među društvene znanosti, javne rasprave i politički projekti tretiraju je kao neku vrstu društvenog semafora. Demografija nam pokazuje rezultat. I to u prvom redu rezultat nacionalnog projekta. Ima li nas dovoljno? Rađaju li žene premalo? Ima li previše ljudi druge boje kože? Što napraviti da se rezultat promijeni? I tko je, naposljetku, kriv za takav rezultat?

Nismo prerano skrenuli u nacionalnu problematiku. Naime, sama demografija kao izraz i disciplina nastala je iz zabrinutosti za nacionalni projekt. Radilo se o francuskom projektu u 19. stoljeću i prepoznatoj nižoj stopi fertiliteta u odnosu na tadašnju Njemačku i Veliku Britaniju. Anksioznost francuskih elita bila je prilično izražena i moralo se odgovoriti na dva pitanja: zašto Francuskinje rjeđe rađaju? I što vlada može učiniti po tom pitanju?

Riječima povjesničara Nilsa Gilmana, cijelo istraživačko polje ili znanstvena disciplina nastali su kao dio specifičnog političkog projekta. Očito je da disciplinu i danas prati taj “istočni grijeh”. Daleko od toga da se u sklopu demografije kao zasebne discipline ili na križanju nekih širih, poput sociologije i ekonomije, nisu razvijali itekako društveno vrijedni uvidi bez kojih je nemoguće voditi sustavne i racionalne politike: industrijske, urbanističke, mirovinske i brojne druge.

Međutim, njena javna upotreba je obilježena i određenom dozom normativnosti: društvo ili, preciznije, nacija trebali bi izgledati kako su zami