Škotski preokret. Bili su najnasilnija zemlja Europe, sad su među najsigurnijima

POČETKOM 2000-ih godina, u Škotskoj je postojala tri puta veća vjerojatnost da ćete biti napadnuti nego u Sjedinjenim Američkim Državama. Međutim, nakon što su škotske vlasti nasilni kriminal počele promatrati kao javnozdravstveni problem, stope nasilja naglo su pale i zemlja se danas ubraja među najsigurnije na svijetu, piše BBC.

Između 2003. i 2005. godine, grad je imao najvišu stopu ubojstava u Europi. Ujedinjeni narodi proglasili su Škotsku najnasilnijom zemljom razvijenog svijeta. Novine su redovito bile pune izvještaja o stravičnim ubojstvima i krvavim obračunima bandi.

Tijekom sljedećeg desetljeća, stopa ubojstava u Glasgowu pala je za 56%, a u cijeloj Škotskoj za 38%. Nasilni kriminal u cjelini smanjio se za gotovo trećinu na razini zemlje između 2006. i 2015. godine. Danas je broj ubojstava u Škotskoj na najnižoj razini u više od 20 godina.

Ključni zaokret bio je javnozdravstveni pristup: vlasti su počele prikupljati podatke, analizirati tko je najugroženiji, u kojim se sredinama nasilje najčešće događa i koji faktori ljude guraju prema nasilju ili ih od njega štite. Umjesto da reagiraju tek nakon ubojstava, napada noževima i obračuna bandi, fokus su prebacili na prevenciju, ranu intervenciju i rad s ljudima koji su već bili u visokom riziku.

Među najvažnijim potezima bile su takozvane "sesije samoprijave" - susreti na koje su dovodili članove suparničkih bandi, suočavali ih s posljedicama nasilja kroz svjedočanstva žrtava, liječnika i ljudi koji su izgubili članove obitelji, a zatim im nudili konkretan kontakt i pomoć ako žele izaći iz kriminala i prestati sudjelovati u nasilju.

Prva takva sesija održana je 2008. na Šerifskom sudu u Glasgowu. Nije to bilo klasično suđenje: nije bilo porote, svjedoka ni optuženika, nego su pred sucem okupili 85 članova suparničkih bandi. Ondje su ih suočili s posljedicama nasilja kroz svjedočanstva majke čiji je sin napadnut mačetom, sportaša koji je izgubio brata u pucnjavi te liječnika koji su govorili o brutalnim ozljedama. Nakon toga ponuđen im je broj koji su mogli nazvati ako žele pomoć da izađu iz nasilja i kriminala.

Istodobno su u cijeli sustav uključeni škole, liječnici, bolnice, socijalne službe, lokalne organizacije i policija. Uvedeni su programi podrške u traumatološkim klinikama, bolnički navigatori koji razgovaraju s ozlijeđenima odmah nakon nasilnog incidenta, edukacije u školama, rad s mladima i obiteljima te suradnja s liječnicima i čak stomatolozima kako bi se nasilje prepoznalo ranije.

"Početkom 2000-ih Škotsku se doživljavalo kao zemlju grubih, pijanih muškaraca, bandi i napada nožev