Zašto toplinski valovi često završavaju razornim olujama?

DRŽAVNI hidrometeorološki zavod (DHMZ) za danas je najavio veliku promjenu vremena u Hrvatskoj.

Nakon vrlo vrućeg razdoblja, od večeri se očekuju izraženiji pljuskovi s grmljavinom, najprije u unutrašnjosti, a u noći na četvrtak i na Jadranu, ponajprije na njegovom sjevernom dijelu. Lokalno su mogući tuča, obilna kiša u kratkom vremenu, olujni udari vjetra te urbane i bujične poplave.

Takav razvoj vremena čest je ljeti, osobito nakon toplinskog vala. Dani visokih temperatura zagriju tlo i niže slojeve atmosfere. Kada se zatim nad tako zagrijanu podlogu počne premještati vlažniji i manje topao zrak, atmosfera postaje nestabilnija.

Topli zrak pri tlu lakši je od hladnijeg zraka koji pritječe, pa se počinje dizati. Ako u atmosferi ima dovoljno vlage i energije, taj se proces može razviti u pljuskove, grmljavinu i oluje.

Prognostičari DHMZ-a objašnjavaju da u ljetnim mjesecima prema europskom kontinentu često pritječe topao i vrlo topao zrak iz područja sjeverne Afrike.

U stabilnim vremenskim situacijama taj se zrak nad nekim područjem može zadržavati dulje vrijeme ili se sporo premještati. Pritom se dodatno zagrijavaju podloga i niži slojevi atmosfere, što dovodi do visokih temperatura zraka. Ako takvi uvjeti potraju i ispune se određeni kriteriji, može doći do razvoja toplinskog vala. Važno je pritom naglasiti da toplinski val nema jedinstveno prihvaćenu definiciju - to nije neka točno određena temperatura u točno određenom broju dana.

No vrućina sama po sebi nije dovoljna za oluju. Potrebna je i promjena u atmosferi. Kako objašnjava Matea Štibuhar, voditeljica Službe za vremenske i upozorenja na opasne vremenske pojave DHMZ-a, dotok vlažnog i manje toplog zraka nad zagrijanu podlogu dovodi do vertikalnih gibanja zraka koja su često praćena konvektivnim razvojem oblaka.

Drugim riječima, zrak se počinje podizati uvis, što se naziva konvekcijom. Kako se diže, hladi se, a vodena para u njemu kondenzira se u kapljice i ledene čestice. Tako nastaju oblaci vertikalnog razvoja, odnosno konvektivni oblaci. Najpoznatiji među njima su kumulonimbusi, veliki olujni oblaci koji mogu proizvesti pljuskove, grmljavinu, tuču i snažne udare vjetra.

"Hoće li takvi razvoji biti izraženi ovisi o prisutnim uvjetima u atmosferi, primjerice o količini vlage, promjeni temperature te o smjeru i brzini vjetra po visini, kao i mehanizmu dizanja zraka. Što su konvektivni razvoji učestaliji i jači, potencijal za opasnije vremenske pojave pri tlu, odnosno za olujan vjetar, obilnu kišu u kratkom vremenu i veliku tuču je veći", kaže Matea Štibuhar.

Jedan od sastojaka ključnih za