Jesu li mirovinski fondovi opravdali očekivanja? Nisu, pogledajte grafove

MIROVINSKOM reformom od prije 25 godina uvedeni su fondovi individualizirane štednje. Umjesto da uplaćujete u "protočni bojler" - za mirovine sadašnjih umirovljenika, a netko drugi sutra za vas - vi štedite, odnosno investirate sami za sebe. Sustav "protočnog bojlera" zove se generacijska solidarnost ili I. stup, a vaša štednja II. stup.

Razlog reforme bila je neodrživost sustava zbog sve većeg broja umirovljenika u odnosu na zaposlene. Ideja je bila da će II. stup poslovati tako dobro da će s vremenom riješiti taj problem. Od tada se 5% bruto plaće uplaćuje u II. stup. Plan je bio da se to s vremenom znatno poveća i da građani u konačnici mirovinu dobivaju prvenstveno od svoje štednje, tj. investicija. To nikad nije uvedeno, prvenstveno zbog slabih rezultata mirovinskih fondova.

Sada se čak 70% građana pri odlasku u mirovinu vraća u I. stup, tako da svoj udio u fondovima prepuštaju državi, a zauzvrat cijelu mirovinu dobivaju iz I. stupa. Pritom 90% njih bira maksimalnu jednokratnu isplatu, a čak 40% fiksnu mirovinu umjesto inflacijski usklađene. To indicira da mnogima od njih nije bilo isplativo ostati u II. stupu, nego im dio novca treba što prije. Ako je tako, radi se o financijski ranjivim ljudima, upravo onima za koje je to loša financijska strategija.

Druga skupina ljudi koji ostaju oni su koji su imali vrlo velike plaće, pa bi prelaskom u uravnilovku I. stupa prošli još gore. Ni oni, dakle, ne ostaju u II. stupu jer je to dobra vrijednost, nego zato što je alternativa gora.

Fondovi drugog stupa podijeljeni su u tri kategorije: A, B i C. One se razlikuju po investicijskoj strategiji i riziku.

Kategorija A najrizičnija je, ali ima i očekivano najveći prinos, te može imati do 70% neto imovine u dionicama. Kategorija C najkonzervativnija je, s najviše 10% imovine u dionicama. Kategorija B trebala bi biti manje rizična od A, dinamičnija od C, uz najviše 40% imovine u dionicama.

Kategorija B na kraju 2025. imala je oko 90% ukupne imovine obveznih mirovinskih fondova.

Limiti ulaganja mijenjali su se s vremenom, ali za najvažnije, B fondove, uglavnom je oko pola imovine moralo biti uloženo u obveznice Hrvatske i OECD-a. Pri uvođenju reforme znalo se da je polovica portfelja u obveznicama previše za ciljanu svrhu, ali smatralo se da će se time smanjiti tranzicijski trošak, pa će se to s vremenom olabaviti. To nije provedeno, uglavnom zbog loše izvedbe fondova.

Indekse MIREX A, B i C objavljuje HANFA i prosječna je vrijednost jedinice obveznih mirovinskih fondova iste kategorije.

Ako je cijena fonda porasla, ali je inflacija ista ili veća, oplođiva